fbpx

Zanimljivosti o automobilima

Koji motori podnose plin, a u koje se ne sme ugraditi?

Zbog visoke cene goriva, štednja ugradnjom plinske instalacije mnogima postaje primamljiva. Često se razmišlja kako je vozačima koji prelaze puno kilometara to isplativije od dizelaša. Možda je to tačno u slučaju motora koji su prilagođeni ugradnji plina, a radi se u pravilu o evropskim benzinskim motorima, sa kontinuiranim podešavanjem zazora preko hidrauličkih podizača ventila.

blank
Foto: antenam.net

Japanski motori to u pravilu nemaju, nezavisno radi li se o klasičnom razvodnom mehanizmu sa podešavanjem zazora vijkom, ili podešavanje nije predviđeno. Takav je slučaj kod Mazdinih motora, što pokazuje uverenost japanskih stručnjaka u visok kvalitet i zanemarivo trošenje razvodnog mehanizma.

Kada se uračunaju troškovi ugradnje instalacije, povećani troškovi održavanja i rizici skupih kvarova, zahvat se ne isplati.

Naime, uz napajanje plinom ventili, posebno izduvni, znatno se više zagrevaju te stoga rastežu. Kako nemaju prostora za to, jer nema kompenzacijskog elementa poput hidropodizača, rastegnuti ventili se ne zatvaraju potpuno i stoga brzo izgore.

Pa motore opremljene sistemom napajanja plinom po pravilu treba otvarati već nakon 40.000 km (ponekad i pre) pa menjati ventile. To se donekle može ublažiti ugradnjom lubrifikatora – specijalnih mlaznica koje prskaju ulje po ventilima i tako ih hlade. Ali, ni to nije potpuno pouzdano.

Zbog povratnih detonacija često stradaju usisno kućište i merač protoka vazduha, pogotovo ako se ugradi loša oprema.

Budući da proizvođač nije predvideo rad na LPG, materijal i dizajn glave motora nije prilagođen dodatnom toplotnom opterećenju. Većina Mazdinih motora nema kontinuirano podešavanje zazora ventila, jer nije potrebno, naglašavaju nam u ovlašćenom Mazdinom servisu. Kod većine japanskih benzinskih motora predviđena je samo slušna provera razvodnog mehanizma svakih 120.000 km.

Kako bi se izbeglo oštećenje glave motora, ventila, merača protoka vazduha, kućišta filtera vazduha i rezonantnih kutija, u slučaju da je ipak ugrađena plinska instalacija, potrebno je značajno skratiti interval kontrole zazora ventila, zavisno o uslovima eksploatacije i to na maksimalno 50.000 km. U tom slučaju nije dovoljna slušna provera, već je potrebno izmeriti klirens.

To je dodatni trošak, koji nije predviđen planom redovnog održavanja. Dakle ako želite štedeti sa Mazdinim benzinskim motorom, tako što ćete ugraditi napajanje plinom – nula bodova!

Vožnjom na plin izduvni ventili teško izdrže 50.000 km, pa na kraju računica ispadne po onoj narodnoj da je ‘perje pojelo meso’…

Ugradnja plinske instalacije, kao i bilo koje druge opreme, treba biti odobrena od strane proizvođača. U protivnom dolazi do isključenja garancije. Trenutno nemamo odobrenu od strane proizvođača ugradnju niti jedne plinske instalacije, naglašavaju u ovlašćenom servisu:

Činjenica je da se u zadnje vreme ugradilo dosta plinskih instalacija u vozila našeg programa. Bez obzira na uslove ggarancije, vozila sa plinskom instalacijom nisu potpuno isključena iz garancije. Trošak neće biti pokriven samo u onim slučajevima kada se delovanje ili ugradnja plinske instalacije može povezati sa kvarom.

Troškove održavanja povećava potreba izmene filtera tekuće i krute faze svakih 10.000 km.

Ugradnja plinske instalacije u benzinski motor složen je i opsežan posao, a osim mehaničkog dela povezuje se i električno sa upravljačkim modulom motora, te nije retkost da uzrokuje nepravilnosti u radu raznih sistema, kao na prime DSC.

Kako proizvođač nije konstrukcijski projektovao motore za rad na LPG, jasno je da nije moguće dobiti pune performanse i, što je još važnije, trajnost i pouzdanost. Ne treba zanemariti ni da se plinskom instalacijom povećavaju i troškovi održavanja.

Izvor: https://autoportal.hr/